Socijalna interakcija osoba sa autizmom

Za osobe i decu sa spektrom autizma, uobičajene su poteškoće u društvenoj interakciji, pogotovo tumačenju ponašanja, emocija i stavova drugih ljudi. Ovo često dovodi do toga da ljudi imaju predrasude, odnosno da misle da osoba sa autizomom ne želi društvo niti da ostvari komunikaciju. Često imaju želju da komuniciraju sa drugima ali možda ne znaju na koji način da započnu i održe komunikaciju.

Obzirom da je u pitanju spektar poremećaja, širok je dijapazon socijalnih veština kojim vladaju. Neke osobe deluju kao da nemaju interesovanje za druge u prostoriji i da ne žele da se druže, neki od njih ne započinju interakciju ali uspešno odgovaraju na inicijativu drugih. Postoje i oni koji vidno žele i mogu inicirati interakciju ali se ona obično tumači kao bizarna i površna.
Npr. ne gledaju ljude u oči, ponavljaju fraze, pojedini ne govore radi započinjanja interakcije ali odgovaraju na postavljena pitanja. Neki ne govore ali razumeju govor drugih.
Dešava se da oponašaju pokrete i ponašanje druge osobe bez stvarnog razumevanja socijalnog razloga tog ponašanja, sa namerom da ostvare interakciju i stupe u kontakt, pa se određeno ponašanje javlja u neprimerenim situacijama kada nije trenutak za to. Zbog ovoga ih drugi ljudi percipiraju kao čudne.

Oni žele da se druže, žele da imaju prijatelje i da se osećaju kao deo društvene zajednice. Osobe i decu sa autizmom ne treba odbaciti, na nama je da im pomognemo tako što ćemo mi prići bez predrasuda, pokušati da razumemo svrhu njihovog izražavanja u komunikaciji tj. da shvatimo šta ustvari osoba pokušava da nam saopšti. Tema koju vole ili fraza koja potiče iz nekog filma može nama pružiti povod za uspostavljanje komunikacije.  Često ćemo biti pozitivno iznenađeni.

Još jedna od predrasuda je da su ove osobe a nesposobne da dožive emocije što je greška jer oni često ne znaju kako da ih ispolje, da ih iskomuniciraju a ponekad i da ih iskontrolišu. Imaju osećanja! Drugačije sagledavaju socijalizaciju od nas jer imaju teškoće razumevanja socijalnih pravila i očekivanja. Socijalna pravila su nešto čime se osobe sa autizmom mogu naučiti kroz tretman.

Izgradnja socijalnih veština kod osoba sa autizmom je moguća i može pomoći osobi da se uključi u zajednicu, stiče i zadrži prijateljstva. Rana intervencija je od ključne važnosti za razvoj maksimalnih potencijala deteta, pogotovo ako se sa tretmanom krene na što ranijem uzrastu.

Program razvoja socijalnih veština u vaspitno-obrazovanim ustanovama može planirati i realizovati defektolog-oligofrenolog uz nastavnike i vaspitače, čiju uspešnost znatno određuje uloga ličnog pratioca, pogotovo u inkluzivnom okruženju.    
Deca postaju tinjedžeri, adoslecenti a zatim i odrasle osobe. U odraslom dobu isto toliko važnu ulogu ima dodeljeni personalni asistent kako bi se sprečila društvena izolacija i podržao kvalitet života same osobe. Svaki pojedinac koji bez predrasuda priđe osobi sa autizmom i uspostavi komunikaciju čini mnogo na planu smanjenja socijalne izolacije.
Kada se nađete u prisustvu osobe koja ima smetnju u razvoju, makar se uljudno pozdravite i njoj lično obratite jer to je najmanje što možete uraditi. ☺

Nena Aleksandić